Pobjedom nad Lokomotivom (3:2) Dinamo se vratio na vrh prvenstvene tablice, gdje dočekuje priželjkivanu reprezentativnu stanku. Mario Kovačević dobio je tri tjedna za sanaciju očiglednih taktičkih i fizičkih nedostataka, dok će pauza poslužiti i ljetnim pojačanjima da zaliječe ozljede te se napokon stave na raspolaganje.
Apsolutni junak maksimirskog slavlja bio je Dion Drena Beljo. Koliko on znači Plavima najbolje se vidjelo u susretima s Osijekom i Hapoelom – bez njega je momčad djelovala bezidejno. Smail Prevljak, unatoč nespornoj kvaliteti, jednostavno ne može popuniti prazninu u napadu. Izvrsne izvedbe u prošloj sezoni i raspoložen početak ove natjerali su izbornika Slavena Bilića da vinkovačkom napadaču pošalje poziv za nadolazeće četiri utakmice Lige nacija.
Koliku će minutažu izboriti u reprezentaciji druga je priča, no sam poziv snažan je vjetar u leđa. U uvodnih 12 nastupa Beljo je već upisao 11 pogodaka i šest asistencija. Zalet je silovit i jasno ukazuje na to da bi mogao dostići, pa i premašiti prošlosezonsku brojku od 38 golova i šest asistencija u 48 utakmica.
Dvadesetčetvorogodišnji napadač izrastao je u središnju figuru ove ekipe, s utjecajem koji trenutačno parira, pa i nadmašuje onaj kapetana Josipa Mišića. Ograničeni dometi momčadi protiv Osijeka i Hapoela, u usporedbi s preokretom protiv Lokomotive u kojem je sam iznio teret pobjede, to jasno potvrđuju.
Kapetanov ispad i duboka kriza u veznome redu
Sam kapetan Mišić utakmicu je završio u 69. minuti zbog isključenja nakon prigovora sucu Patriku Kolariću. Unatoč tome što točne riječi još nisu poznate, izvjesno je da ga čeka duža pauza – preskočit će Poljud, okršaj sa Slaven Belupom u 10. kolu, a vrlo vjerojatno i derbi s Rijekom.
Do tog trenutka Mišić je odradio solidnu, za svoje trenutne standarde tipičnu utakmicu. Prošlosezonska forma još je daleko, no njegova je prisutnost i dalje ključna. Za Kovačevića se otvara ozbiljan problem: kako popuniti tu rupu pred derbi na Poljudu, posebice kad se pogleda izvedba ostatka veznoga reda.
Lukas Kačavenda odigrao je vrhunski – energijom i pokrivanjem terena potvrdio je da izrasta u nositelja ove sezone. S druge strane, njegov bliski prijatelj Luka Stojković prolazi kroz vidljiv pad. Nakon obećavajućeg starta sezone, pogotka i dvije asistencije, nova Dinamova desetka u posljednjih mjesec dana ne pronalazi pravi ritam.
U posljednja tri nastupa Stojković donosi neočekivano loše odluke i gubi lopte na osjetljivim dijelovima terena. Protiv Lokomotive je upisao asistenciju, no zasluge za pobjednički pogodak idu isključivo Belji, koji se sam izborio za prostor i probio suparnički blok.
Još je drastičniji pad Mihe Zajca. Prošle sezone s dvojcem Stojković-Zajc (kombinirano 23 gola i 20 asistencija) Dinamo je imao ubojitu osovinu, koja u ovom trenutku djeluje kao davna prošlost.
Slovenac je protiv Lokomotive ušao u 63. minuti, da bi već nakon dvadesetak minuta ostao bez goriva. Teško je precizirati razloge tolikog pada u odnosu na prošlu godinu, no fizička sprema očito predstavlja ozbiljnu kočnicu. Kada nositelji prošlosezonske igre potonu u formi, pati cjelokupni sustav.
U međuvremenu, Kirill Kravtsov dobio je priliku protiv gradskog rivala, ali ostao je nedorečen – bez jasnog učinka u oba smjera. Djeluje kao igrač u punom procesu prilagodbe, pa je za konačne ocjene još prerano.
Sterilna krila i prijeko potrebna rotacija Ivanušeca
Problem nije ograničen samo na sredinu terena – doprinos krilnih igrača u dosadašnjem dijelu sezone je zanemariv. Hoxha i Lisica zabili su po dva gola, Oršić i novopridošli Iker Almena još su bez učinka, dok je Fran Topić, dolaskom Almene potisnut na marginu, u 11 nastupa skupio tri asistencije. Ukupni učinak svih krila od četiri pogotka i tri asistencije u 11 utakmica poražavajuća je statistika za nogomet kakav Kovačević zagovara.
Za usporedbu, prošle su sezone lijevu stranu s osjetno boljim učinkom, držali Hoxha i Vidović, a desnu Bakrar i Lisica. Rješenje gorućeg problema nameće se u liku Luke Ivanušeca, koji je protiv Lokomotive ponovno zablistao na lijevom krilu. Unatoč javnim istupima Zvonimira Bobana i Kovačevića kako ga vide isključivo kao “osmicu”, kriza zahtijeva fleksibilnost – Ivanušec mora igrati tamo gdje pruža najviše.
Dominik Kotarski kao jedina konstanta i klimava obrambena linija
Među rijetkim svijetlim točkama ističe se Dominik Kotarski. Posuđeni vratar Kopenhagena primio je šest golova u četiri utakmice, no unatoč tome već je pobrao nepodijeljeno oduševljenje navijača. Takav rasplet govori dovoljno o problemima ostatka momčadi, ali ne umanjuje učinak 26-godišnjeg čuvara mreže.
Za razliku od svojih prethodnika, Kotarski odiše iznimnim samopouzdanjem i donosi dimenziju koju Dinamo dugo nije imao. Dok većina domaćih vratara muku muči s izlascima s gol-linije, Kotarski je u kratkom roku pokazao vrhunsko zapovijedanje kaznenim prostorom, uz seriju obrana koje su već sada dostojne višeminutnih sažetaka.
Situacija nije blistava ni u obrambenoj liniji. Dominguez i McKenna ne ulijevaju sigurnost, baš kao ni Moris Valinčić. S druge strane, Matteo Perez Vinlof pruža vrlo dobre izvedbe, pogotovo u napadačkom dijelu, te se zasluženo izborio za status prvotimca. Rezerve koje su startale protiv Lokomotive uglavnom su odradile korektan posao; greške poput Radeljićeve se događaju, no zadnja linija iznijela je utakmicu bez većih potresa.
Kovačević i njegov stožer sada imaju tri tjedna da fizički podignu momčad i poslože redove. Nakon stanke slijedi gostovanje na Poljudu, a odmah potom i izuzetno zahtjevni listopadski okršaji s Anderlechtom i NEC Nijmegenom. Maksimirski klub daleko je od idealnog stanja, zbog čega ova pauza stiže u posljednji čas.